Kreativni pristup aktivnostima u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

Kreativnost kao odgojna vrijednost iznimno je važna u ranome djetinjstvu i jedna od temeljnih vrijednosti prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Oslanja se na prihvaćanje prirodne kreativnosti djeteta koji je u stanju pronalaziti različite kreativne pristupe u rješavanju problema.

U ranome djetinjstvu razvija se emocionalna osnova kreativnosti čiji je osnovni preduvjet roditeljska ljubav i reakcija okoline na dječje potrebe. Kreativnost označava sposobnost pronalaženja originalnih rješenja problemske situacije, a njezinim bitnim svojstvima smatra se originalnost, fleksibilnost i motivacija. Vrlo je važno poticati dječju samoinicijativnost, znatiželju i služiti se raznovrsnim pristupima u odgoju i učenju djece u čemu vrtić ima snažnu moć njegovanja ove vrijednosti. Odgojitelji su veliki pokretači stvaralaštva, pored roditelja prve osobe koje mogu pokrenuti dijete na stvaralaštvo stoga mu treba omogućiti samostalan rad u kojem će doći do nekog rješenja zbog čega će biti sretno jer je smostalno ostvarilo svoj cilj. Prema Stevanović (2002) kreativnost se upotrebljava u dva značenja, kao stvaranje novih i originalnih tvorevina i kao osobina koja će stvaralaštvo potaknuti. Iz navedenog proizlazi da je njezin rezultat pojava originalnog bilo da je riječ o mišljenju, idejama ili gotovim proizvodima. Slušajući dijete i uvažavajući njegovo mišljenje, pružamo mu mogućnost da postane kreator prostornog okruženja vrtića. Prema Slunjski (2015) uključivanje djece u donošenje odluka jamči pravo na slobodno izražavanje vlastitih stavova u skladu s njihovom dobi i zrelošću. Način na koji odgojitelj razumije dijete ogleda se i u ponudi poticaja i materijala za razvoj kreativnosti koja se proseže kroz sva djetetova razvojna područja i različite vrste aktivnosti, osobito djeci zanimljive likovnosti. Likovni jezik javlja se kao pogodno sredstvo komunikacije, koje dijete nije preuzelo od društvene okoline nego donosi sa sobom kao dio svog bića (Belamarić, 1987). Shodno tome nije primjereno poučavati djecu kako se nešto crta ili dječji likovni izraz procjenjivati na temelju vanjske sličnosti s određenim predmetom. Giacomo Leopardi, talijanski pjesnik je davnih godina rekao: "Djeca nalaze sve u ničemu, a ljudi ništa u svemu". Vrijednost likovnog izraza je u onome što dijete samo vidi ili otkrije te iskaže na sebi svojstven način promatrajući svijet oko sebe nesputano i otvoreno. Mnogi odgojitelji skloni su djeci davati upute kako i što da rade, davati šablone i gotova rješenja, nametati vlastiti način viđenja stvarnosti ne sluteći da time mogu narušiti autentičnu likovnost djece i njihov doživljaj svijeta. Dio odgojitelja nastoji udovoljiti zahtjevima roditelja koji od ustanove imaju unaprijed definirana očekivanja isključivo usmjerena na vanjsku pojavnost predmeta i vanjski stvarni oblik. Kao rezultat toga vrlo često se koriste standardne likovne tehnike i stereotipni motivi što ograničava djetetov put prema kreativnosti. Vrijednosti i stavovi odgojitelja uvelike utječu na razvoj dječje kreativnosti, umjesto da dijete slijedi ideje odgojitelja ono treba biti ravnopravni kreator odgojno - obrazovnog procesa i aktivni stvaratelj znanja. "Kreativno razmišljanje može se potaknuti rješavanjem određenih vrsta problemskih zadataka (divergentno razmišljanje), ali i uzbudljivim rezultatima" (Adams, 2007:16). U praksi su odgojitelji skloniji primjenjivati konvergentne problemske zadatke ili one koji traže samo jedan odgovor što je potrebno postupno mijenjati i širiti dijapazon mogućnosti djetetovog pogleda na svijet. Ponekad se trebamo prepustiti vodstvu djece, a ne uvijek voditi njih, otvorenost prema djetetu vodi prema kvalitetnijoj praksi. Dijete koje ima mogućnost promatrati okolinu dječjim očima, učeći kroz najatraktivniju aktivnost igru, hrani i razvija kreativnost uz istovremeno napredovanjem vlastitim tempom. Korištenjem suvremenih metoda i oblika rada, bogatom i poticajnom okolinom potičemo dijete na istraživanje a time i dječju maštu i kreativnost.

Od velikog je značaja kod djece poticati kreativno razmišljanje rješavanjem različitih problemskih situacija kroz poticajnu okolinu za stvaranje dok kruto razmišljanje treba shvatiti kao ozbiljnu prijetnju na djetetov siguran pogled na svijet. Promatrajući dijete kao kreativno biće sa specifičnim stvaralačkim potencijalima na putu pronalaženja originalnih rješenja, bolje možemo razumijeti način na koji tumači svijet oko sebe. Odgojitelj treba poticati istraživačku aktivnost djece i tako pružati mogućnost ostvarivanja kreativnog potencijala kroz opažanje, slušanje i poštivanje djetetovog interpretiranja onoga što radi. Stoga je jedna od bitnih zadaća odgojno - obrazovne ustanove djetetu osigurati raznovrsne mogućnosti izražavanja vlastitog mišljenja i prerade ideja i doživljaja.

Literatura:

• Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje https://www.azoo.hr/images/strucni2015/Nacionalni-kurikulum-za-rani-i-predskolski- odgoj-i-obrazovanje.pdf 10.studenoga 2018.
• Bonilla, R. (2017). Kreativni predškolci. Zagreb: Neretva d.o.o.
• Slunjski, E. (2015). Izvan okvira. Zagreb: Element d.o.o.
• Adams, K. (2007). Pobudite genijalca u svojem djetetu. Zagreb: Profil
• Stevanović, M. (2002). Škola i stvaralaštvo. Labin: MediaDesign